EU planira sporazum o migracijama s Libanonom

Kako se može smanjiti broj izbjeglica koje na vlastitu ruku pokušavaju doći u Europsku uniju (EU) bez dozvole? Odgovor na ovo pitanje godinama zaokuplja šefove država i vlada EU. Njihov najnoviji odgovor na to je: sporazumima o migracijama.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen će 2. maja zajedno s predsjednikom Cipra Nikosom Christodoulidisom otputovati u Bejrut, kako bi sklopili takav sporazum s Libanonom.

Christodoulidis je prethodno alarmirao: njegova zemlja "više nije u stanju prihvatiti još više sirijskih izbjeglica". Samo od početka 2024. do ove zemlje u istočnom Sredozemlju neregularno je stiglo oko 4.000 ljudi - u prvom tromjesečju ove godine, kako je rekao, bilo ih je 78. Izbjeglički kampovi su prenapučeni, istakao je Christodoulidis i dodao da je nedavno naredio svojim vlastima da prestanu obrađivati ​​zahtjeve sirijskih izbjeglica za azil.

Zašto EU želi podržati Libanon?

Od izbijanja građanskog rata u Siriji 2011. Libanon je prihvatio više od 1,5 milijuna izbjeglica iz susjedne zemlje. Od Tripolija na sjeveru zemlje do Larnace na Cipru ima oko 200 kilometara zračne linije. Sirijske izbjeglice stalno pokušavaju preći ovu rutu čamcima.

Sam Libanon je u ozbiljnoj ekonomskoj krizi. Bruxelles je također zabrinut da bi rat u Pojasu Gaze mogao imati utjecaja i na Libanon - pogotovo ako dođe do eskalacije sukoba između izraelske vojske i radikalnog islamskog Hezbollaha na jugu Libanona. Tada bi, strahuje se, još više ljudi moglo bježati iz Libanona prema Europi. 

Prošle sedmice, libanonski premijer Najib Mikati pozvao je EU da pomogne njegovoj zemlji u "vraćanju sirijskih izbjeglica". Također je zatražio "veću potporu oružanim snagama i sigurnosnim službama" kao i "razvojne i investicijske projekte u područjima obnovljive energije, vode i održivog razvoja".

Migracijski sporazum: novac za prihvat izbjeglica

Čini se da je EU spremna pomoći Libanonu u tom pogledu - a zauzvrat zahtijeva da Beirut učini više kako bi spriječio prelazak izbjeglica preko Sredozemnog mora. Govori se o “višegodišnjoj financijskoj i političkoj potpori” do 2027. godine.

EU je već sklopila takve sporazume s nekim drugim državama u Sjevernoj Africi: u nekim slučajevima plaća milijarde državama ekonomski posrnulim državama. Međunjima su ugovori s Mauritanijom i Tunisom.

EU je sredinom marta sklopila još jedan dogovor s Egiptom. Kairo će, prema ugovoru, u roku od četiri godine od Bruxellesa dobiti 7,4 milijarde eura - kao kredite, ali i kao ulaganja u zelene tehnologije ili digitalizaciju zemlje. Zauzvrat, zemlja bi trebala poduzeti snažnije mjere protiv krijumčara i trgovaca ljudima te bolje zaštititi svoje granice sa Sudanom i Libijom.

Jug Europe traži više sporazuma o izbjeglicama

Ciparski predsjednik Christodoulidis posebno se založio za novi sporazum EU-a s Libanonom. "Želimo pomoći Libanonu da se nosi s izbjeglicama, kako ih više ne bi dolazilo na Cipar", rekao je on je u intervjuu za Redaktionsnetzwerk Deutschland prošle sedmice. 

Christodoulidis dobija široku podršku drugih država EU-a na obali Sredozemnog mora. Prije sedam dana, ministri unutarnjih poslova Španjolske, Grčke, Italije, Malte i Cipra zajednički su pozvali EU da "proširi i produbi" sporazume s važnim zemljama porijekla kako bi "zauzdala neregularnu imigraciju".

Neke države EU čak se zalažu da se dijelovi Sirije, razorene građanskim ratom, proglase "sigurnim regijama porijekla" kako bi se izbjeglice koje dolaze iz tih dijelova mogle poslati natrag.

Ucjenjivanje Europe

No, organizacije za ljudska prava ovo oštro kritiziraju. Međunarodne organizacije poput Amnesty Internationala u prošlosti su opsežno dokumentirale da su izbjeglice koje su se vratile u Siriju ubijane, mučene, silovane i proizvoljno hapšene.

Sam Libanon također nije sigurna zemlja za sirijske izbjeglice, upozorava Fadel Abdul Ghany, voditelj Sirijske mreže za ljudska prava. Izbjeglice su diskriminirane, iskorištavane, a ponekad i žrtveni jarci kada je riječ o izrazito lošoj ekonomskoj situaciji u zemlji, rekao je Ghany za londonski list "The New Arab”.

Erik Marquardt, poslanik u Europskom parlamentu iz stranke Zelenih, kritizira migracijske sporazume navodeći da je Europu moguće ucjenjivati na ovaj način od strane "nepouzdanih partnera". "Ako nema kontrole nad korištenjem novca od strane diktatora, priliva finansijskih sredstava ne bi trebalo biti", kaže on misleći na sporazume s Tunisom i Egiptom. Osim toga, kako kaže, sporazumi o izbjeglicama ne odnose se na poboljšanje stanja ljudskih prava u samim državama kao ugovornim partnerima.

Libanon doduše nije diktatura. No, ne samo da se nalazi u dubokoj ekonomskoj već i u političkoj krizi. Država nije imala predsjednika od 2022. godine, predsjednik ​​vlade je samo vršitelj dužnosti. Hezbolah je de facto preuzeo kontrolu nad velikim dijelovima zemlje. Neizvjesno je može li privremena vlada doista jamčiti da će se sporazum poštovati i da fondovi EU neće biti izgubljeni.

Osim toga, organizacije za ljudska prava u prošlosti su više puta kritizirale da ovakvi sporazumi ne sprječavaju izbjeglice da pokušavaju ući u EU, već ih samo guraju na sve opasnije rute.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu